FB_IMG_1669796650098
"Na dvih ubavih brežuljcih, jednomu na zapadu višem i drugomu na iztoku nižem, nastao je starovječni Zagreb“.Ovom rečenicom počinje opis Zagreba u jednome od najstarijih domaćih vodiča grada iz davne 1892. godine. Njegov autor, Adolf Hudovski , još 1848. umarširao je u Mađarsku s banom Jelačićem, a nakon pada Bachovog apsolutizma postao je gradskim zastupnikom i senatorom. Bio je izrazito cijenjen jer mu je pošlo za rukom ono što su mnogi mislili da je nemoguće, a to je dovesti u red gradske financije. Ujedinjenje triju dijelova grada u jedinstvenu cjelinu, nakon čega je uslijedilo devet godina Bachovog apsolutizma, ostavili su za sobom kaos u gradskoj kasi, a mnoge su ovrhe već bile postale pravomoćne. Hudovski je, ne samo uredio zatečeni nered, nego je to učinio bez dodatnih zaduženja ionako već dugovima opterećenog grada. Pisanjem jednog od najstarijih vodiča Zagreba „Kažiputa za urođenike i strance“ koji je, osim na hrvatskome, iste godine izdan i na njemačkome jeziku, Hudovski je ovjekovječio svoju ljubav prema glavnome gradu i njegovim stanovnicima: „U samomu gradu prolazimo širokimi, čistimi i dobro uredjenimi ulicami, a ni u starijih predjelih grada nećemo naići na uzke tamne ulice, koje bi nam smetale uživanje svjetla i sunca, kojemu smo se navikli.“ I Zagrepčanima je laskao: „Zagreb je lijep, prijazan i čist. Pučanstvu se sviđa sve što je lijepo i krasno.“ I vodič karlovačkog izdavača i tiskara Abela Lukšića koji je izdan otprilike u isto vrijeme, oko 1891. godine svjedoči nam da „Zagreb leži u krasnom, divnom položaju, koji svakoga stranca očarava i na svakoga najugodnije djeluje“. Izgleda da je bio u pravu jer je još desetak godina prije toga Austrijanac Heksch u vodiču poznate austrijske izdavačke kuće A. Hartleben unio bilješku:
„Zagreb je značajno živahniji, elegantniji i velegradskiji no što bi se po broju stanovnika dalo zaključiti, a tome značajno pridonosi činjenica da je nakon Nagodbe 1868. godine postao sjedištem Zemaljske vlade. Vrijedno se radi i nanovo gradi nakon potresa, koji je prouzročio mnogo štete.“Najpoznatija europska izdavačka kuća vodiča u 19 stoljeću K. Baedeker bila je poznata po vodičima velikih zemljopisnih područja i velike pouzdanosti kada je riječ o informacijama koje je pružala svojim korisnicima.th U bedekerima, čije je ime bilo eponimom za turističke vodiče, kako na engleskom govornom području tako i kod nas, telegrafskim se stilom, češće strogo nego blagonaklono, sudilo i ocjenjivalo hotele, restorane, ljude i destinacije. U Baedekerovom vodiču kroz Južnu Njemačku i Austriju iz 1887. Zagreb se hvali posebice zbog svog slikovitog položaja i prekrasnog pogleda na dolinu Save, koji se pruža sa Strossmayerovog šetališta, a katedrala, koja se još obnavljala, preporučila se posebno. Sudeći prema navedenim vodičima, Zagreb je već krajem 19. stoljeća ostavljao izvanredan dojam na domaće i strance koji su ga posjećivali te bi svi, imajući u vidu da grad ima svega četrdesetak tisuća stanovnika, bili ugodno iznenađeni njegovim velegradskim štihom.
